Thailand, Krabi I

Nakon 12 sati i 850km u busu iz Bangkoka, ukrcasmo se na Long tail (prebučan brod karakterističnog izgleda) za Ton Sai plažu, najpoznatije penjačko odredište u Thailandu. Kiša nas je prala cijelim putem (monsun je malo okasnio), ali ništa nije moglo umanjiti divotu koja nas je dočekala

Odbor za doček

Naša kućica, naša slobodica, sve je od bambusa i na nogama tananim (ne preporuča se težima od 80 kg). Krevet, mreža za komarce i share-ani hladan tuš, to je sve nam treba

Došlo je i sunce pa smo se malo spentrali po steni da bolje vidimo di smo. Bogmeč ne zgleda loše ta naša plaža, a i stijene su prekrasne

Usred poluotoka nalazi se skrivena laguna do koje se treba dobrano popeti pa spustiti po blatnjavim stijenama skoro kao kroz špilju. Spuštajući se kao da smo se vratili u neko drugo geološko razdoblje, samo su falili dinosauri

Jutro na našoj plaži

Što rade ptičice na plaži i mi smo se pitali, posebno kad smo shvatili da su ovakve krletke sa istim ptičicama posvuda: na svim trijemovima, balkonima, na drveću, u čamcima i na motorima. To su naime ptice pjevice koje su vrlo cijenjene i u Tajlandu se smatraju se statusnim simbolom. S njima se priča, ide u šetnju, na kavu kod susjeda.....

Kajak je možda najbolji način da se obiđu obližnji otoci. Za koje se nakon sat vremena hard core veslanja ispostavi da i nisu baš tak blizu

Ali se jako isplati....

Na otočiću Poda dočekala su nas uputstva što učiniti u slučaju tsunamija. Vrlo je jednostavno: trči uzbrdo koliko te noge nose!!!

Oluja na pomolu, a mi daleko..... Živi smo dokaz da je moguće smrznuti se na plaži na Tajlandu (opako nas je prala kiša i buretina, a nebo ko da će u najmanju ruku smak svijeta). Onako promrznuti zamišljali smo naslov u novinama: „ Dvoje Hrvata i Norvežena pronađeni smrznuti na tailandskoj plaži !?!“

Oluja se nakon pol sata smirila kao da ništa nije bilo, a mi zaveslali kroz valove dok konačno nismo ugledali poznato kopno

Thailand – Bangkok

Grad anđela prevedeno sa Thai jezika, zbog brojnih kanala koji presijecaju grad zovu ga još Venecijom Istoka. U njemu živi 7.5 milijuna duša.
Naš prvi susret sa pre ludom tajlandskom tradicionalnom arhitekturom: vilinski krovovi na paviljonu ispred zgrade nacionalnog muzeja

Da bi ušli u kraljevsku palaču morate biti dolično odjeveni. Ukoliko imate razotkrivena ramena ili noge ispod koljena na ulazu vam se dodijeli smiješna opravica (Gruba nije dugo bio ovako lijepo obučen, samo brada kvari dojam)

Samo neka od čudesa kraljevske palače zbog kojih se isplatilo pržit na 40 C sa još gomilama turista u istim smiješnim kompletićima

Gruba i njegov novi Thai prijatelj

Wat Arun iliti Hram zore napravljen od otpadaka keramike sa kineskih trgovačkih brodova

Ležeći Budha u hramu Wat Pho ima svojih 46-ak metara (stvarno golem momak), jedan je od najvećih na svijetu i cijeli je izrađen od zlata. Šta bi Budha na to reko!!!!!

U Wat Pho možete pronaći zanimljive prikaze ljudske anatomije sa akupunkturnim i akupresurnim točkama u svrhu učenja tradicionalne medicine

Iako je kalendarska zima temperature su kao kod nas ljeti pa si stanovnici Bangkoka u najtoplije doba dana obavezno priušte fjakicu, pa makar i na radnom mjestu. Striček smetlar se unio u posao – doslovno!!!

Svaki dan oko 5 popodne neke od gradskih ulica doslovno procvjetaju. Kad prođu najveće vrućine pojavljuje se 1000 tezgi sa cvijećem, a naramci orhideja i ruža hiću se sa kamiona prije nego što završe kod vrijednih prodavačica. Još nismo saznali tko to sve kupuje, al lipo je za vidit cijeli kvart u cvijeću

Khao San, najpoznatija backpekerska ulica u Bangkoku (Sodoma i Gomora). Dredove, tetovaže i lažne iskaznice za sve živo (press, student card, vozačka dozvola) možete izraditi na licu mjesta, doslovno na cesti. More se i jeftino pojest, a bogmeč i popit. Pravi su hit šankovi na kotačima koji se utabore negdje na cesti, rasprostru stolčeke, opiče muziku i fešta je zagarantirana. Ova fina gospođa intelektualnog izgleda prodaje „fuckin' good beer!!“

Rijeka Chayu Praya služi kao jedan od glavnih prometnih puteva kroz grad. Express boat vozi svakih 10 minuta, jeftin je i savršena je veza između sjevernog i južnog dijela grada. Drugi najbolji prijevoz su taxi brodovi po khlong odnosno kanalima koji piče nevjerojatnom brzinom između drvenih potleušica i vrtoglavo visokih nebodera

Prilikom naše prve vožnje Express boat-om zamolili su nas (bedaste turiste) da se premjestimo. Nije nam bilo ništ jasno, a onda smo ugledali natpis: „Space for monks iliti mjesta za svete dečke“

Mala digresija o uspjehu balkanskog mentaliteta u bijelome svijetu

Pošto smo se neplanirano dugo zadržali u brdima, našli smo se u problemima jer nam je za dva dana, točnije 19.11.2008 isticala viza za Nepal te smo morali izaći iz zemlje. Naš prvotni plan bio je uloviti bus za Indiju, ali pošto se viza čeka 4 dana ništ od toga. Thailand zvuči ok, ali njihova viza se čeka 3 dana. Zvuči lakše !?!

Tako krenuli mi put thailandske ambasade pa kud puklo. Uz puno sreće i znanja (rekli smo da smo novinari) uspjeli smo nažicati razgovor sa Thailandskim konzulom za sutra tj. 18-ti. Od prve minute razgovora krenuli smo sa obećanjima brda i dolina (učili smo od naših političara) i nakon prisege da ćemo u svim hrvatskim novinama pisati o njegovoj predivnoj zemlji, čovjek nam je odobrio vizu u jednom popodnevu. Sljedeće jutro bili smo u avionu za Bangkok.

Nepal - Kathmandu II

Napokon Kathmandu nakon 18 dana u brdima, eto nas u našem omiljenom lokalnom restorančiću sa tibetanskim specijalitetima koje smo čak i ocijenili:
Tonkpa – home made pivo od ječma koji provrije čim se u drvenu kriglu ulije vruća voda, pije se na slamku (bolje se osjeti ne). Krigla traje i traje, samo se dodaje vruća voda iz termosice ++++
Momo – nešto poput raviola sa mesom (obično jakovim ili povrćem) +++++
Mustang coffee – par zrnaca kave preprži se na jakovom maslacu i sve se prelije sa malo vruće vode i rakšijem iliti rakijom od riže ili ječma (omiljeno piće Sherpa, nama i ne sjeda baš kak treba) +++

Tuk-tuk, najeftinije i najzabavnije prijevozno sredstvo u Kathmandu-u. Ne bi čovjek rekao, ali u tu simpatičnu trokolicu stane 11 i više putnika, a na nizbrdici postiže zavidnu brzinu čak i do 30 km/h

Durbar square u Bhaktapuru, posljednjem od tri kraljevska grada doline Kathmandu-a

Bhaktapur, jedan od hramova posvećenih Shivi poznat po tome što ima 5 katova (za razliku od 3 uobičajna)

Pashupatinath – hindu svetište, mjesto na svetoj rijeci gdje Hindusi spaljuju svoje mrtve i prosipaju njihov pepeo u rijeku

Bande majmuna patroliraju gradom, omiljena su im mjesta hramovi gdje kradu hranu i sve što im padne pod šape

Boudhanath – najveća stupa (budistički spomenik u kojem se često nalaze relikvije) u Nepalu i druga najveća na svijetu. Mjesto sa možda najlipšom energijom u gradu

Učenik izrađuje thanku – slika sa estetskim ali prije svega energetskim značenjem, izrađuje se u meditativnom stanju. Umjetnost izrade thanke došla je iz Tibeta, a školovanje do stupnja majstora traje najmanje 20tak godina. Pa ako ste dovoljno strpljivi izvolte

Laghpa Lama ponosni vlasnik dućana thanka pokazuje svoja remekdjela, za veliku thanku na zidu iza njega trebalo mu je godinu dana

Još jedna od godinu dana

Annapurna circuit – Nar Phu valley III

Pisang, 3100 m – luda stijena, nema do sada ispenjanih smjerova, ajmo VELEBITAŠI !!!

Gruba nažicao lovu od lamića (šala mala dobio je blagoslov u vidu nekog čudnog začina za žvakanje)

Braga, 3200 m – budistička gompa (samostan) stara oko 500 godina

Dva veseljaka među molitvenim zastavicama na krovu gompe, a jedna od Annapurni u pozadini

Manang, 3500 m - njezino veličanstvo ANNAPURNA (nemamo reči)

Pogled iz kontrolnog tornja aerodroma u Humde-u (sletna pista to jutro pometena i izorana). Aviona za nas nema, premda smo kupili karte prije 20 dana u Kathmandu-u. Moramo neplanirano prehodati cijelu turu nazad u tri dana, ali nakon što smo pročitali poruku na prozoru nismo se previše živcirali jer jednom se živi

Marshyandi rijeka – jedna od najboljih za rafting u Nepalu (stupanj 5), mazge su okupirale most pa smo si malo počinuli

Teta u polju riže (kome treba kombajn kad imamo srp)

Nakon tri extra dana hodanja, ulovili smo đip i utrpali se u njega (ko bi rekao da 15 ljudi stane u njega i još par „hrabrijih“ na krovu). Nakon 4 sata ceste straha probili smo se do ceste za Kahmandu. Juhuhuhuhuuuu !!!

Annapurna circuit – Nar Phu valley II

Nar, 4100 m – selo zamrznuto u vremenu na starom karavanskom putu za Gornji Mustang. Vrijeme kao da je stalo prije 200 godina, a od zadnje ceste namirnice putuju na konjima barem šest dana. Priroda je izuzetno negostoljubiva pa je svaki komadić obradivih površina dragocjen i iskorišten kao pašnjak ili oranica

Omiljene dječje razbibrige: 1. naganjanje kopitara i papkara 2. povlačenje jakovih rogova na špagi 3. ponosno pokazivanje šmrkalja

Jedan od najšmrkavaca

Baka u tradicionalnom tibetanskom ruhu prede vunu i preslatka unučica

Tipična kuća u Naru. Društveni život se odvija na krovu, spava se na prvom katu, a životinje (blago) caruju u prizemlju

Jakovi – najveće blago stanovnika himalajskih visoravni, jedna od rijetkih životinja koja ne može preživjeti na visinama ispod 3000 metara

Jakovi – nakon kolinja. Ništa se ne baca, meso je nevjerovatno žilavo i dragocjeno, jede se samo u posebnim prilikama

Šmrc, odlazimo iz Nara s Kanguru-om u pozadini