Angkor Wat

Angkor je kompleks moćnih hramova (do danas ih je pronađeno oko 1000) nedaleko od Siem Reap-a (drugog po veličini grada u Cambodia-i). Izgradilo ih je nekoliko kraljeva u procvatu Khmerske civilizacije od 1000 do 1100 godine. Proglašen je svjetskim čudom i pod Unesco-vom je zaštitom te ga gomile turista opsjedaju tijekom cijele godine. Ponos je i dika cijele nacije pa su tako i najbolje pivo nazvali Angkor Wat beer (najčešće ga potoče u čašu punu leda i piju na slamkicu).

Hramovi su razasuti na ogromnom području tako da smo se odlučili za bicikliranje

Impresivna kapija i Nataša na bičikletu ogrnuta u svoj magični šal

Devare – zaštitnici čuvaju vrata sa sve četiri strane svijeta (uz Grubinu pomoć), a podupiru ih moćne surle okamenjenih slonova

Lice kralja Jayavarman uklesano je 204 puta u Bayon hramu i od tamo mirno promatra svijet već 1000 godina

Ko to mene gleda

Ulaz u svaki hram čuva Naga, bog-zmija iz hindu mitologije koja predstavlja poveznicu između zemlje i neba

Neki su hramovi građeni u obliku trodimenzionalne mandale koja prema khmerskoj astrologiji simbolizira ustroj svemira

Hramovi i prašuma stopljeni u jedno

Prekrasne apsare, kraljevske plesačice pojavljuju se na bezbrojnim reljefima

Apsara ples opstao je 1000 godina, a karakterističan je po kompliciranim položajima ruku od kojih svaki ima svoje značenje, a uvježbavaju se godinama do savršenstva

U sirotištu Kokchark u Siem Reap-u klinci svakodnevno izvode predstave kako bi prikupili novce za hranu i režije. To nam je bio najljepši način za upoznavanje sa tradicionlnim plesom i muzikom

Nakon pet dana bicikliranja unaokolo Angora umorne noge rekle su dosta. Sutra krećemo put Jave

Idila u budističkom hramu na otočiću Koh Pen, Cambodia II

Klinci su strašni, svaki dan bi nam pripremili neki domaći specijalitet. Jedan od najboljih je Khmer „hamburger“: riža se samelje u posebnom mužaru (domaće proizvodnje) iz čega se dobije rižino mlijeko. Ta se smjesa ispeče u malim kalupićima, u sredinu se stavi svježe povrće i „tunka“ se u umaku od kikirikija, kokosovog mlijeka i curryja

Jedna od gozbi u našem kot-u. Pripremili smo spagette i french fries koje su malci silno htjeli probati, jer su do sada o njima samo čitali u knjigama. Klopamo se na podu koji je prilično prozračan, sve što padne završi ispod kuće (san svake domaćice, nema čišćenja prašine i ostataka hrane)

Leon je jedan od mnogobrojnih klinaca koje su siromašni roditelji dali da žive sa monksima jer ih ne mogu uzdržavati. Klinci dobiju besplatno školovanje, hranu, smještaj i puno ljubavi, a mogu se u svakom trenutku vratiti svojim obiteljima. To je samo jedan od razloga zbog kojih smo se zaljubili u budističke monkse, otvoreni su za sve i svakoga, tko god da treba pomoć ili savjet uvijek je dobrodošao

Budističkim redovnikom može se postati sa navršenih šest godina. Samostan im omogućava školovanje nakon čega mogu odlučiti žele li se zarediti ili otići i osnovati vlastitu obitelj

Po uzoru na Buddhu koji se odrekao svog prinčevskog naslijeđa i otišao u svijet sa posudom za rižu, monksi ne mogu posjedovati novac, a sve što im je potrebno dobivaju od seljana uključujući hranu koju svako jutro skupljaju po kućama. Jedu samo dva puta dnevno, najkasnije do 12 sati. Najslađi monk na svijetu Chila vraća se iz „harača“ po selu

Svakih 15 dana naši domaćini briju sve dlake sa glave uključujući i obrve (u zadnji čas smo Natašu izvukli ispod žileta)

Gruba na tečaju penjanja na palmu pod budnim okom pravih stručnjaka (nekim je monksima potrebno točno 90 sekundi da sa popnu na 15 m visoku palmu i poruše kokosove orahe)

Desno na fotki je master pagode Tiprik, divan čovjek koji se brine za 18-oricu monka i 10-ak siromašnih klinaca koji žive u pagodi. Osnovao je i osmislio Buddhist Association, projekt koji nudi besplatno učenje engleskog jezika i u budućnosti kompjutersku učionicu (na otoku još nema struje). Ukoliko želite sudjelovati u projektu ili pomoći na bilo koji način, možete nas kontaktirati

Šmrc! Nakon nezaboravnih tjedan dana natovarili smo svoje bicikle i odlazimo sa otoka

Idila u budističkom hramu na otočiću Koh Pen, Cambodia

Nismo imali pojma koliko divnih stvari nas čeka sa druge strane mosta koji povezuje grad Kampung Cham sa otočićem Koh Pen na rijeci Mekong. Cijeli most je izrađen od bambusa i dugačak oko 150 m. Svaku kišnu sezonu moćni Mekong ga potpuno uništi, a vrijedni ljudi sa otoka iznova izgrade

Na otoku živi 200-tinjak obitelji (supružnici sa manje od osmero djece su rijetkost), a glavno prijevozno sredstvo su bicikli

Osnovni izvor prihoda je proizvodnja duhana koji se nakon berbe niže na bambusove štapove i suši u velikim glinenim pećima. Skupi se tu i staro i mlado, susjedi i rođaci koji si međusobno pomažu. To je jedan od glavnih društvenih događaja u selu i najbolje mjesto za saznati najnovije tračeve

Čudnovata ribarska mreža pričvršćena za ploveću kuću. Riba je na jelovniku u svako doba: usoljena, dimljena, fermentirana....

Put (ili sudbina) nas je naveo u jednu od mnogobrojnih budističkih pagoda na otoku. Nakon razgovora sa Masterom Tiprikom odlučili smo ostati i podučavati engleski jezik siromašnoj djeci na otoku

Smjestili smo se u njihovom kot-u (kuća u kojoj žive budistički redovnici). Sve kuće na otoku izgrađene su na visokim stupovima zbog poplava. Ispod naše nalazila se i učionica na otvorenom

Naš novi dom i  jedan od monksa u pripremi za jutarnju molitvu

Nataša u akciji. Svaki dan 200-tinjak siromašne djece dolazi na besplatne satove engleskog jezika. Podučavaju ih svećenici i stariji studenti, a pomoć je uvijek dobrodošla. Djeca su nevjerojatno vrijedna, od ranog jutra rade u polju, idu u školu pa na satove engleskog nakon čega trče doma dovršiti poslove u kući. Svaki hrvatski prosvjetni radnik uživao bi u ovakvom okruženju, školarci su puni poštovanja i zahvale se učitelju prije i poslije nastave

Khmer Rouge – mračna povijest Cambodia-e

Cambodia je bila još jedna od francuskih kolonija. Za vrijeme vietnamskog rata  u Cambodia-i se oformila vlada generala Lon No-a koji je podržavao USA i pod čijom je privolom Cambodia teško bombardirana kako bi se otjerali pripadnici Viet Conga koji su se tu navodno skrivali. To je naravno potaklo bijes nevinih seljaka i novo oformljene vojske pod imenom Khmer Rouge sa generalom Pol Pot-om na čelu. U travnju 1975. godine naoružane jedinice Kmer Rouge-a ušle su u Phnom Phen i započela je jedna od najvećih ljudskih tragedija u posljednjih 50-ak godina. Prema utopističkom Pol Potovom agrarnom planu (hard core verzija maoizma) svi stanovnici morali su preseliti na selo gdje su živjeli u komunama, a obitelji su bile rastavljene. Uništeno je sve što je imalo veze sa znanosti, umjetnosti i vjerom, a u poretku gdje su svi „jednaki“ nošenje naočala, pismenost, znanje stranog jezika ili bilo koji oblik „različitosti“ bio je dovoljan razlog da se čovjeka smakne na licu mjesta.

Jedan od najupečatljivijih podsjetnika na počinjene zločine je Tuol Sleng, bivša škola koju su Pol Pot-ove pristaše pretvorili u zatvor i masovno mučilište

Svi zatvorenici bili su fotografirani prije pogubljenja. Jedna prostorija ispunjena je samo fotografijama djece koju su iz nekog suludog razloga proglasili protivnicima režima

Puste ulice Phnom Phena nakon što su svi „premješteni“ na selo

Tko nije želio otići bio bi pogubljen. Još i danas se pronalaze nove masovne grobnice, a pretpostavlja se da je u nepunih 4 godine ubijeno oko 2 milijuna ljudi (točan broj nitko ne zna)

Strahovlada završava vietnamskom okupacijom Cambodia-e (kao odgovor na Pol Potove stalne napade na bivše saveznike - Vietnam) koja je trajala od 1979 – 1989 godine. Nastupile su godine gladi (samo od 79 – 80 godine umrlo je 625000 ljudi), a dolaskom Untac-a (UN Transitional Authority in Cambodia) zemljom se proširila prostitucija tako da Cambodia sada ima najveći broj oboljelih od AIDS-a u cijeloj Aziji.

Nevjerojatna je činjenica da su vođe Khmer Rouge-a živjeli slobodno diljem svijeta i da nikada nisu procesuirani, a većina ih je preminula prirodnom smrću (Pol Pot je slobodno živio u Thailandu sve do smrti 1998. godine). Svijet je jednostavno ignorirao sve dokaze o počinjenim zlodjelima. Nas je zaprepastio podatak da su generali Khmer Rouge-a predstavljali Cambodia-u u UN-još 1990 godine. To znači da su isti ti zločinci donosili odluke vezane za tadašnju Jugoslaviju te samim time utjecali i na naše sudbine. Tek 2006. godine počela su suđenja nekima od zločinaca.

Bez obzira na godine užasa koje su iza njih, Cambodia-nci su najnasmijanija i najsrdačnija nacija koju smo ikada upoznali

Phnom Phen, Cambodia

Glavni grad nasmijane Cambodia-e, veličine Zagreba (900000 duša) nalazi se na sjecištu 3 rijeke. Baš kao i u Zagrebu bez obzira na financijsku (ne)moć na cesti nema starih automobila i svi sjede na kavicama ili čaju. Iako je službena valuta Rial apsolutno sve se može platiti u $ (čak je u nekim bankama tečajna lista napravljena u odnosu na $).
Motori su ipak najčešće prijevozno sredstvo a tu i tamo se priključi pokoji slon (bez žmigavaca i registracije pa ipak ima prednost, sramota). Promet se odvija desnom stranom, ali je nevjerojatno kaotičan i bez ikakovih pravila. Svi prolaze kroz crveno i po potrebi voze u suprotnom smjeru no svi su nasmijani i nema nervoze

Najveće znamenitosti grada su kraljevska palača

i Ounaloum hram u kojem se nalazi obrva samoga Buddhe

Budizam je sveprisutan, što se očituje u broju hramova ali i u karakteru ljudi

Monk (budistički svećenik) slika Buddhin život. Svrha učenja Budizma je kroz ispravno djelovanje postići Nirvanu (prosvjetljenje), a na tom putu duša prolazi kroz mnoge reinkarnacije u ovozemaljskim životima

Grand market u centru Phnom Phena

Kada Kambođijce pritisnu životne tegobe i tijelo se umori, priušte si tretman vrućim čašicama (može i na pločniku). Nismo probali ali se domaći zaklinju da liječi sve bolesti

Mekongom iz Vietnama do Cambodia-e

Mekong - najduža rijeka JI Azije (4880km), izvire u Tibetu, prolazi kroz Kinu, Mianmar, Thailand, Laos, Cambodia-u te završava svoj put u Vietnamu. Izvor je života i glavna prometnica regije.

Ovako izgledaju trajekti na delti Mekonga (motori, motori i samo motori)


Srećom malo dalje od gužvi velikih gradova moguće je pronaći preslatka sela sakrivena između mnogobrojnih riječnih rukavaca. Samo je potrebno pronaći adekvatno prijevozno sredstvo kroz taj labirint


Svako mjesto na delti ima svoj floating market ili plutajući plac. Svako jutro roba se dovozi i prodaje na čamcima. Postoje čak i plutajuće kafendžinice i restorančići. Kako bi imali slobodne ruke majstori(ce) kormilare nogom


Tko nema za motor, taj vesla


Na placu ima svega, Nataša mjerka novog ljubimca


Selo muslimanske manjine Cham. Gornja strelica pokazuje nivo Mekonga u kišnoj sezoni 2000. godine, srednja razinu vode iz 1998. godine. Donja strelica pokazuje natpis koji upozorava da ne kupujete kolače od djece jer su gotovo sigurno pokvareni. Malena u piđami se ne da smesti, i dalje nudi svoje poslastice


Oni koji ne žele poplavu u kući svake godine, žive na čamcu


Nakon dva dana ušli smo u Cambodia-u, najnapaćeniju zemlju u regiji. Potleušice uz rijeku nam govore da je životni standard puno gori nego u Vietnamu, ali su ljudi nevjerojatno srdačni i nasmijani

Glupi, glupi Hrvati. Nakon što smo uslikali tetu kako hrani ribe na ribnjaku sa neke čudne platforme i iza male ogradice, skužili smo da je to ustvari seoski wc (ništa se ne baca). Fotka je cenzurirana – maknuli smo tetu