Klinci su strašni, svaki dan bi nam pripremili neki domaći specijalitet. Jedan od najboljih je Khmer „hamburger“: riža se samelje u posebnom mužaru (domaće proizvodnje) iz čega se dobije rižino mlijeko. Ta se smjesa ispeče u malim kalupićima, u sredinu se stavi svježe povrće i „tunka“ se u umaku od kikirikija, kokosovog mlijeka i curryja
Jedna od gozbi u našem kot-u. Pripremili smo spagette i french fries koje su malci silno htjeli probati, jer su do sada o njima samo čitali u knjigama. Klopamo se na podu koji je prilično prozračan, sve što padne završi ispod kuće (san svake domaćice, nema čišćenja prašine i ostataka hrane)
Budističkim redovnikom može se postati sa navršenih šest godina. Samostan im omogućava školovanje nakon čega mogu odlučiti žele li se zarediti ili otići i osnovati vlastitu obitelj
Po uzoru na Buddhu koji se odrekao svog prinčevskog naslijeđa i otišao u svijet sa posudom za rižu, monksi ne mogu posjedovati novac, a sve što im je potrebno dobivaju od seljana uključujući hranu koju svako jutro skupljaju po kućama. Jedu samo dva puta dnevno, najkasnije do 12 sati. Najslađi monk na svijetu Chila vraća se iz „harača“ po selu
Svakih 15 dana naši domaćini briju sve dlake sa glave uključujući i obrve (u zadnji čas smo Natašu izvukli ispod žileta)
Gruba na tečaju penjanja na palmu pod budnim okom pravih stručnjaka (nekim je monksima potrebno točno 90 sekundi da sa popnu na 15 m visoku palmu i poruše kokosove orahe)
Desno na fotki je master pagode Tiprik, divan čovjek koji se brine za 18-oricu monka i 10-ak siromašnih klinaca koji žive u pagodi. Osnovao je i osmislio Buddhist Association, projekt koji nudi besplatno učenje engleskog jezika i u budućnosti kompjutersku učionicu (na otoku još nema struje). Ukoliko želite sudjelovati u projektu ili pomoći na bilo koji način, možete nas kontaktirati
Šmrc! Nakon nezaboravnih tjedan dana natovarili smo svoje bicikle i odlazimo sa otoka

Nema komentara:
Objavi komentar