Nova godina – Luang Prabang, Laos

Nismo pojma imali da je Luang Prabang posljednje tri godine proglašen top destinacijom u svijetu i da je krcat, pogotovo u ovo doba. Nakon dva sata sumanute potrage za smještajem kojeg nije bilo ni za lijek, spasili nas Izraelac i Iranac koji su nam sredili šator u kuhinji guesthousa, a ustupila nam ga je obitelj Engleza zguravši se u jedan. Šator smo podijelili sa Pjotrom – Poljakom sa kojim se neplanirano susrećemo, putujemo i penjemo zadnjih 30-ak dana.

Novogodišnja večera

Nije ko na Jelačić placu, ali bilo je svega, od tradicionalog plesa (cure su normalno iz plesne skupine laoške Tihane Škrinjarić) do laoškog hip hopa

Točno u ponoć, nije se pucalo već su se u zrak puštali papirnati lampioni za sreću. Čaroban prizor, uslijedila je čagica na trgu

Laos - brodom niz Mekong

Laos je jedna od rijetkih zemalja u svijetu gdje ljudi više koriste riječni negoli cestovni promet (poslije smo se i osobno uvjerili zašto). Da bi ušli u Laos iz Thailanda morali smo preći rijeku, potvrditi vize i odmah dati prilog za policiju (dečki su stavili znak da svatko tko uđe u zemlju poslije 1600 mora dati 1$ za njihov prekovremeni rad – gori su od naših).

Komunistička zemlja = puno 0000000 na novčanicama (stara dobra vremena kad se kupovala žvaka za 15000 dinara, e pa tak je i tu). Ovo smo mi sa našim prvim milijunima u životu (točnije 2450000 kip-a) - nadamo se ne i zadnjim

Riječni ribar (atletske građe) ispratio nas je na našem dvodnevnom putu niz Meakong

Sve se prevozi čamcima, pa tako i stoka

Svako malo brod bi stao i pokupio još ljudi (stopiranje pali i na rijeci) ili samo klince koji bi uskočili na brod i probali prodati suvenirčiće Faranzima (azijski naziv za strance)

Sumrak je i stajemo u selu Pak Beng na noćenje

Ujutro, umjesto dva broda polazio je se samo jedan u koji su nas sve počeli utrpavati, što smo mi odbili jer smo zahtijevali drugi (utrpaju putnike sa dva broda u jedan i uštede hrpu para). Pobuna je brzo ugušena pod prijetnjom da će nas ostaviti na obali. To je nažalost klasična slika turizma u turističkim dijelovima Laosa

U Laosu vjeruju da svako živo biće ili stvar (pa tako i brod) imaju svoje duhove zaštitnike. Naš je brod umjesto oubičajenog oltarčića imao tegle za cvijeće sa par banana i mirišljavih štapića kojima se udobrovolje dusi

Gužva u šesnaestercu pa smo pobjegli na krov

Kad su nas skužili i potjerali sa krova smjestili smo se u brodskoj kuhinji (hrvatski kutak). Naime na brodu smo sreli 5 suputnika – Hrvata !!!

Predivna stijena kod sela Pak Ou iliti Wiskey vilage - svaka kuća u selu proizvodi grozotu od rižine rakije imenom Lao Lao kojom se domaći silno ponose

Posljednji zalaza sunca u 2008, a mi uplovljavamo u Luang Prabang (31.12.08, 1850) i bacamo se u nemoguću misiju, potragu za smještajem

Naj hrana na svijetu

Hrana u Thailandu je nevjerojatno fina, raznolika i jeftina. Svugdje na cesti mogu se pronaći štandovi gdje se kuha na licu mjesta, tako da jelo dobijete svježe i za najviše 5 minuta. Cijene se kreću od 5-10 kn, a u restoranima je za koju kunu skuplje. Iz prve ruke smo se uvjerili zašto mnogi Thai kuhinju smatraju najboljom na svijetu.

Posvuda prodavači vuku kolica sa najraznovrsnijim voćem koje se može zamisliti i naravno probati. Sve je fino narezano i rashlađeno

Lignje i hobe mogu se kušati na ražnju ili sušene i prešane

Alian

Prepeličja jajca

Mini palačinke hrskve i punjene bjelanjcima, kokosovim mlijekom i nečim finim slatkim. Dobre su i s bananom i čokoladom

Sticky rice (posebna vrsta riže) priprema se na tisuću načina. Pakiraju je često u bananino lišće ili bambus

Slatka i hrskava svinjica

Crvići i kukci su posebna poslastica

Sok od krizanteme pije se iz bambusa

Jelo br 1 za nas: Khao Soy (žuti nudli, povrće i tofu sa curryem i još hrpu začina, posuto nečim hrskavim)

Božić u dzungli - sjever Thailanda

Ovakih leptira nema čak ni u nas

Nije nam se dalo previše hodati sa teškim ruksacima pa smo ustopirali slonića

Nije skup, al troši puno banana

Muce su zajahale najsporijeg pa su ga morali dodatno bodriti (bananama i šeširom)

Kada smo konačno počeli hodati naišli smo na čudo prirode – ženu manju od Nataše !!!

Put nas je vodio kroz prelijepu bambusovu šumu

i kroz sela brđanskih naroda porijeklom iz Burme i Tibeta (Hmong, Lahu, Aka...). Ovo je naš konak za Badnje veče

Božićni ručak zamata se u ekološku ambalažu (bananino lišće)

Neke se biljke koje nama doma rastu u teglama skupljaju kao hrana svinjama

Pripadnici brdskih naroda idu svakodnevno u lov, a jedan od omiljenih načina lova je da istreniraju pjetlića da doziva divlje šumske srodnike. Oni koji se odazovu upadnu u zamku i završe u loncu

Ajrin kao Long Neck-ica. Narod „dugih vratova“ izbjegao je iz Burme prije 200-tinjak godina. Žene su nosile teške ogrlice koje izdužuju vrat neki kažu zbog napada tigrova, neki zbog čestih otmica muškaraca iz drugih sela. Kako god bilo, ovaj je običaj skoro izumro dok se nisu pojavili turisti željni egzotičnih kultura

Bakica sa zgodim rinčicama

Pod punom ratnom spremom za Laos !!!

Chiang Mai

Chiang Mai - sjeverna prijestolnica Thailanda, grad hramova, Thai masaže i prefine klope (tu se nalazi i najveća koncentracija vegetarijanskih i veganskih restorana u regiji) te polazna točka za trekanje

Najbolji način da se obiđe grad je na biciklu. Cijeli Thailand je opčinjen i zaljubljen u kralja, tak da je teško pronaći mjesto za slikanje, a da u pozadini nije njegovo veličanstvo

Jedan od najstarijih i najljepših hramova u gradu. Monksi su uvijek dostupni za razgovor (monk chat) ili poduku iz meditacije, a u nekim hramovima moguće je ostati 3 do 10 dana i raditi na svojoj karmi

Ispred hramova posvećenih lucky Buddha-i bakice nude vrapce koje možete pustiti na slobodu (za sreću) ali ih prije uz puno cjenkanja morate otkupiti. Naši su nakon svečanog trenutka puštanja sletili na prvo drvo, gdje ih je to jutro vjerojatno baka i ulovila

Vikendom se dio grada zatvara za promet, a prodavači instaliraju tisuće štandova sa rukotvorinama i fenomenalnom klopom. Sviraju se lokalni instrumenti, izvode se tradicionalni plesovi i lutkarske predstave

Svi psi u Chiang Mai-u su fino odjeveni (uključujući i lutalice). Sada je naime zima (prosječna dnevna temperatura cca 18C) pa su domaći zaključili da je njihovim ljubimcima hladno

Stipe Mesić (glavom i bradom, a bogami i obrvom)

Nakon bicikla po gradu uslijedio je motor za istraživanje okolnih brda i sela. Zgleda ok, ali ništa nije radilo, od kočnica, retrovizora, paljenja do cajgera, jedino je kaciga šesna (kolko para tolko muzike)

Jedna lipa (by Muce)

i jedna misaona za kraj (again by Muce)

Ko nema za avion, ide busom

I tako krenuli mi na još jednu noćnu vožnju busom, ovaj puta od nekih 850 km prema Bangkoku. Kao i obično u velike ruksake smo natovarili vreće i odjeću, a u mali ruksak sve što nam vredi (bar nama). Mali smo uzeli sa sobom na sjedala a velike smo ubacili u sobicu za prtljagu. Bilo nam je čudno kaj su već u 2100 zgasili svjetlo i klimu, pa smo si pomislili: „žele nas uspavat ko kokoši pa onda opljačkat“. Poradi toga je Gruba genijalac zavezao mali ruksak karabinerom za sjedalo ispred sebe i začorili smo snom pravednika. Kadli oko 2 ujutro, Grubicu je probudilo micanje ruksaka kao da ga neko pokušava izvući ispod sica. Kad se naluknuo na sjedište iza sebe ugledao je jednog od vozača kako mu pokušava maznuti ruksak. Nato je zaurliko (i Tarzan bi se prepao tog gromolikog glasa) i skočio na malog gada, koji mu je ipak izmigoljio i pobjegao u prostoriju sa prtljagom.

Ekipa u busu je krenula pregledavati svoje ruksake i bome su tri cure skužile da su im prazni novčanici, premda su spavale na njima. Onda je nastala totalna frka, vozaču smo maznuli mobitel jer nije htio vratiti pare i počeli smo se prijetiti policijom. U međuvremenu smo tražili da otvore vrata od sobe za prtljagu što nisu htjeli napraviti sljedećih sat vremena. Kada smo ih konačno natjerali i počeli otvarati velike ruksake skužili smo da su nabrzinu vraćali plijen, ali u krive ruksake. Da stvar bude gora jedan priglupi Australac je u zaključanom ruksaku imao 2500$ koji su nestali, a lokoti su bili uredno zatvoreni. Pretražili smo cijeli autobus i pronašli skrivene pretince sa prije ukradenim stvarima: fotići, satovi, noževi, kreme za sunčanje , punjači, cd-ovi, odjeća itd. Najjače od svega je bilo da smo našli gomilu rakova i jednu živu vjevericu. Cijelo to vrijeme zvali smo dežurne brojeve policije i dežurni telefon turističke policije, ali nitko se nije javljao – prasci. Odjednom se bus zaustavio, vozač je iskočio i počeo bježati, ali su ga Australci (kojima je falila velika para) ulovili. Skupilo se ljudi i policija se konačno pojavila i bila ful blaga prema gospodi iz busa, dok mali nije probao zbrisat sa lisicama na rukama pa su se i oni uozbiljili. Nevjerojatno.

Poanta priče: Putujete public busevima koji su u Thailandu zakon, jerbo su turistički meka za lopove. Pa tako ko nema u glavi, neka veže ruksak za sebe.