Central highlands, Vietnam

Central highlands je, kako ime govori, gorje u središnjem dijelu Vietnama u kojem su do prije samo 50 godina živjela brojna plemena koja nisu imala puno veze sa Vietnamcima i njihovim načinom života (Vietnamci su naseljavali uglavnom nizine). Glavnu riječ u selu su vodili poglavica i vrač, a u lov se išlo sa samostrelom. Takvu su situaciju zatekli Francuzi, a kasnije i Amerikanci koji su ih u ratovima koristili kao saveznike obećavši im nezavisnost. To nije spriječilo Amerikance da najveći broj bombi i kemijskog oružja upotrijebe baš u ovim krajevima . Netrpeljivost između Vietnamaca i plemena još uvijek traje pa je zbog nemira regija bila je zatvarana za turiste 2001 i 2004. Danas je to jedno od najzanimljivijih područja Vietnama jer većina turista krstare obalom dok su gorja zapostavljena, što će reći da su ljudi opušteni i jako gostoljubivi.

U to smo se uvjerili u Kon Tum-u gdje smo doživjeli nevjerojatnu toplinu i srdačnost domaćih ljudi koji su nas štipali i slikali na cesti (osjećali smo se kao zvijezde, kao da smo u najmanju ruku rezervni igrači Dinama ili čak Hajduka)

Čudesna mangrova šuma u nacionalnom parku Yok Don

Nabasali smo na slona koji je na našu sreću bio zavezan jer se, kada smo mu se javili, okrenuo brzinom munje i krenuo prema nama...a mi lagano nazad...

U lokalnim restorančićima nailazili smo na čudnovate napitke od domaće rižine rakije i različitih životinja. Vjeruje se da će snaga zmije i mladost tek rođene životinje preći na onoga tko konzumira napitak. Pripadnici manjinskih skupina i danas vrlo često koriste tradicionalnu medicinu koja se uglavnom bazira na ljekovitim travama i to se znanje prenosi s koljena na koljeno, ali nekima nije strana ni upotreba magije za koju se domaći zaklinju da djeluje

Dalat, glavni grad Central highlands-a osnovali su Francuzi kao svoje ljetno odmaralište početkom 20-og stoljeća u vrijeme kada je Vietnam bio dio velike francuske kolonije – Indokine. Grad izgleda kao da je teleportiran iz europskih Alpa, ali sa vietnamskim štihom. Fasade kuća natječu se u ludim bojama i raznolikim oblicima

Kafići se mogu naći na svakom koraku što je prava rijetkost za Aziju. Kava se proizvodi upravo ovdje, u Central highlands, a Vietnam je drugi najveći izvoznik kave na svijetu, odmah iza Brazila. Dobro pitanje za Milijunaša !!!

Vietnam nas je oduševio kulinarstvom, a njegov je najreprezentativniji predstavnik pho ili juha sa rezancima koja se može sastojati od mesa ili povrća, a tradicionalno se jede za doručak. Uz juhu se posluže svježi bosiljak, limun, chilly i salata koje sami dodajete po volji. U Dalatu smo našli i nevjerojatne vegetarijanske bufete gdje možete pojesti najbolje vege delicije za 1,5$

Prošetali smo do Lang Bian-a, planina vulkanskog porijekla (2400 m) u blizini Dalata

Ovaj kraj nazivaju vietnamskim divljim zapadom pa su neki to predoslovno shvatili. Možete platiti slikanje sa lokalcem obučenim u kaouboja i njegovim konjem obojanim u zebru ?!?

Sretnije konje koji su izbjegli blajhanje možete vidjeti na obroncima planina gdje su se do prije samo nekoliko desetljeća smucali tigrovi

2 nove godine, 2 dana, 2 zemlje

Godina vodenog bivola prema kineskom i vietnamskom kalendaru počela je 26.1.2009 i slavi se tri dana. 26-ti je pao na ponedjeljak pa je cijela zemlja uzela kolektivni godišnji odmor do 2.2. Mi naravno nismo znali za tu „kombinaciju“ te smo 26-tog skoro u ponoć stigli u Attapeu (u prijevodu sa Lao = bivolja kakica), mali gradić 150km od granice Laosa i Vietnama. Pošto smo imali 2 slobodna tjedna do iduće ture, naš je plan bio što prije uloviti autobus za Vietnam pa lagano prema Camobodi-i. Sutradan smo skužili da smo upali u pravu kakicu jer su nam vize istekle i nema autobusa do 2.2. Na sreću upoznali smo još jedina dva stranca u gradu, Marca i Marije, par iz Nizozemske sa istim problemom. I dok smo tako lutali gradom u potrazi za nekim prijevoznim sredstvom nabasali smo na grupu Kineza kako uživaju u nebrojenim delicijama ispred nečije garaže. Nakon što smo ih zamolili za degustaciju njihove klope pozvali su nas da im se pridružimo u proslavi njihove Nove godine.  Odluka je pala: večeras uživamo, sutra stopiramo.

Iduće jutro u 6⁴⁵ dečki iz Lao telecoma ne sluteći šta ih čeka zastaju na benzinskoj crpki gdje ih im se ukrcavamo u vozilo prije no što su se snašli. Zadnjih 150km Laosa, u gepeku Lao telecoma.

Na granici je naš balkanski šarm opet je proradio te smo bez kazne za istekle vize izašli iz Laosa i već za 5 min uskočili u  gepek simpatične Laoške obitelji. Dva sata kasnije iskrcali smo se u Kon Tumu, preslatkom gradiću u Central highlands. Zadnji je dan slavlja Nove godine tako da su ulice bile pune ljudi koji slave, čestitaju, pozdravljaju. Navečer smo sreli Hua-a, domaćeg dečka kojeg smo upoznali nešto ranije na graničnom prijelazu te nas je pozvao u svoj dom da proslavimo sa njegovom obitelji i prijateljima. To je bila naša treća proslava Nove godine u 2009-oj a tek je bio 27.1. di nam je kraj ...

4000 otoka, Laos

Curke stopaju dok dečki leže u ladovini po starom dobrom laoškom običaju. Kad si u Laosu, ponašaj se kao Laošanac

Ustopiranom vozilu ne gleda se u zube, kad je gužva ne pita se za sjedalo (bila je to dobra četverosatna vježba za ruke)

4000 otoka naziv je područja na krajnjem jugu Laosa, na granici sa Cambodiom. Ovdje se naš stari drug, rijeka Mekong, razlijeva u stotine rukavaca i tvori tisuće malih ada

Lijevo Laos, desno Cambodia

Don Det, otok po našem izboru, malo selo i rižina polja. Kuće, pa čak i vrtovi, nalaze se na drvenim stupovima jer u kišno doba Mekong nosi sve pred sobom

U selu vlada potpuna idila, ljudi su nasmijani, otvoreni i bezbrižni

Mi smo se brzo uklopili, brzo su nas prihvatili, kako ljudi, tako i životinje

Jedini frizerski salon u selu. Prije same frizure, kosu je potrebno temeljito očistiti

Svaka kuća posjeduje kaić izdubljen iz jednog komada drveta s kojim se prevoze stvari, ide u školu, posjećuje rodbina i ribari od jutra do mraka

Na obalama Mekonga prisustvovali smo nekima od najljepših zalazaka sunca u životu

Tat Lo, Bolaven plato

Bolaven plato je zaravan koja se uzdiže oko 1000 m iznad doline Mekonga sa idiličnim selima, rižinim poljima, plantažama banana i kave (poznatu laošku kavu počeli su uzgajati Francuzi u doba kolonije) i brojnim rijekama i slapovima.

Ekipa iz busa. Kada vidite Laošanca sa zapešćima punim bijelih špagica, to znači da je upravo napravio baasii iliti obred kojim se prizivaju duhovi zaštitnici. Ima ih 36 i vjeruje se da čuvaju svakoga od nas, ali ponekad malo odlutaju. Kada se čovjeku dešavaju velike promjene u životu, dugo putovanje ili ako se razboli, prizivaju se zaštitnici jer je jako bitno da su u takvim trenucima svi na okupu

Tat Lo nalazi se na rijeci, odnosno uz slap kao što samo ime kaže (tat = slap na laoškom). Rijeka je izvor života, u njoj se peca, pere, igra, čavrlja...najživlje je predvečer kad se cijelo selo preseli na njene obale

Kuće su naravno od bambusa, a krov od trave. Kažu da ne propušta kišu ni za najgorih monsuna

Jedini stanovnici wat-a (budističkog hrama) u selu su nekoliko dječaka koji sami obavljaju obrede, a stanovnici sela ih opskrbljuju sa hranom i potrepštinama. Mi smo uletili na popodnevno bubnjanje kojemu je, osim nas, prisustvovala i jedna prosvjećena koka

Klinci našeg domaćina, najnasmijanija djeca na svijetu. Kaže da je morao stati nakon četvero

Nataša i uspavana svinjica (koja nam je svako jutro dremuckala ispod nogu) na kavici u susjedovom dvorištu. Susjedova mama najbolja je kuharica u selu i da čovjek ne povjeruje posjeduje fenomenalnu kolekciju jazz-a u kojoj smo jednako uživali i mi i svinjče

Nakon cjelodnevne šetnje do najvećeg slapa u okolici, ustanovili smo da je trenutno presušio pa smo se umjesto kupanja prošetali do njegovog podnožja

Kada bi otišli na kupanje, u trenu bi nam se pridružilo 1000 malaca

a ponekad i susjedov slon

koji obožava da ga se dobro istrlja po leđima makar i sa natikačom

Vang Vieng

Stigosmo smo u Vang Vieng, grad poznat po tubingu niz rijeku Nam Song. Tubing je poprilično bezvezna aktivnost u kojoj pijanim turistima (uglavnom klincima) Laošanci iznajme zračnicu od kamionske gume, odvezu ih 5 km uzvodno, ubace ih u predivnu (ali hladnu) rijeku te im svakih 200-tinjak metara prodaju još alkohola u malim bamboo bircevima. Mi smo se našli u toj gunguli poradi plezanja po vapnenačkim stijenama koje se nalaze u okolici grada

Ali prije sporta treba nešto prigrist, a najbolja je lokacija plac koji nudi neograničen izbor hrane. Za svježe namirnice (u našem slučaju vjeverice) najbolje je pitati lokalce koji su uvijek susretljivi i željni pomoći

Otkrili su nam i da je srijedom najbolje uzeti svježe šišmiše na gradele za uz pivicu

Nakon obilnog doručka uslijedilo bi penjanje. Nataša u akciji, Pjotr je zihra a Gruba gricka prije spomenutu vjevericu

Kad nismo penjali odmarali bi uz rijeku

Uz jako lipi zalazak sunca i škripavi bamboo mostić

Rijeka je za Laošance izvor života, ako ne pecaju onda barem skupljaju alge za klopicu

I mi bi tu i tam krenuli u skupljanje hrane. Gruba sa bambusovim štapom obara ogromne grejpove (ili barem nešto slično ali finije)

Oba su pala (Gruba i grejp)

Pametniji se ne penju na drva već si produže noge

I nešto za naše drage velebitaše: Postoji kamion koji svake godine ima neku novu rutu, ovaj put overland Turska – Singapore i staje na najboljim penjalištima svih zemalja kroz koje prolazi (npr 500 m kanjon u Iranu, Indija, Pakistan). Lova nije velika, a može se ići cijelim putem ili uskočiti i iskočiti samo u pojedinim zemljama. Sljedeća destinacija je Afrika od juga do sjevera, NAVALITE!!!!!

Opet u džungli, sjeverni Laos II

Još jedno muvanje po džungli započelo je vožnjom po rijeci do susjednog sela. Domaći su nas dočekali nepovjerljivim pogledima, ali kada je započelo upoznavanje i naslikavanje, imali smo pratnju pasa i lokalnih cura sve do ulaska u gustu šumu

Ovaj dio Laosa još nije zahvaćen masovnim turizmom pa ne samo da nema ceste već su i šumske staze teško prohodne i često vode direkt kroz riječicu

Kada smo se popeli u više predjele, bili smo nagrađeni predivnim pogledom

Sela brdskih naroda, Khamu i Hmonga, smjestila su se na vrhovima brežuljaka. Ovi narodi su manjine u Laosu, imaju svoj jezik i običaje, a sve važne stvari u životu popraćuju šamanskim obredima. Kuće su u potpunosti izrađene od bambusa, a krov od palminog lišća mijenja se svakih 5 godina uz pomoć svih susjeda. Klinci su ludi za slikanjem, turisti su u njihovom selu još uvijek rijetkost

Lokalni komadi sa malcima u večernjoj čakuli. Ovdje bračni život počinje sa 15, 16 godina

Imućnost kuće mjeri se po količini skupih lovačkih pasa, pjetlića i po broju predivnih papigica koje krase svaki trijem. Pjetlići i papigice su istrenirani da dozivaju svoju braću u šumi, a kada dolijaju, lokalci ih ulove u mrežu i prodaju na placu za velike novce

Bamboo ball, sport sličan odbojci, ali se umjesto ruku koriste noge i glava kojima se pomoću nevjerojatnih akrobacija zakucava lopta od bambusa na drugu stranu mreže. Dečki su strašni, regrutirali bi ih odmah i Mamić i Ćiro da ih mogu pronaći, a mi smo ostali potpuno hipnotizirani

Mravlja jajca su vrhnska delicija, kako nam je objasnio naš domaćin

Gotova sva ova sela koja se nalaze kilometrima od ceste i civilizacije imaju struju!!! Genijalci su stavili male generatore na minijaturne slapove na rijeci koji proizvode dovoljno struje za cijelo selo. Održivi razvoj, nema što!

Bivoli chilaju na pokošenim rižinim poljima dok se zadnji pramenovi jutarnje magle povlače kroz dolinu, a mi se nakon 4 predivna dana lagano vraćamo vu civilizaciju