Godina vodenog bivola prema kineskom i vietnamskom kalendaru počela je 26.1.2009 i slavi se tri dana. 26-ti je pao na ponedjeljak pa je cijela zemlja uzela kolektivni godišnji odmor do 2.2. Mi naravno nismo znali za tu „kombinaciju“ te smo 26-tog skoro u ponoć stigli u Attapeu (u prijevodu sa Lao = bivolja kakica), mali gradić 150km od granice Laosa i Vietnama. Pošto smo imali 2 slobodna tjedna do iduće ture, naš je plan bio što prije uloviti autobus za Vietnam pa lagano prema Camobodi-i. Sutradan smo skužili da smo upali u pravu kakicu jer su nam vize istekle i nema autobusa do 2.2. Na sreću upoznali smo još jedina dva stranca u gradu, Marca i Marije, par iz Nizozemske sa istim problemom. I dok smo tako lutali gradom u potrazi za nekim prijevoznim sredstvom nabasali smo na grupu Kineza kako uživaju u nebrojenim delicijama ispred nečije garaže. Nakon što smo ih zamolili za degustaciju njihove klope pozvali su nas da im se pridružimo u proslavi njihove Nove godine. Odluka je pala: večeras uživamo, sutra stopiramo.
Iduće jutro u 645 dečki iz Lao telecoma ne sluteći šta ih čeka zastaju na benzinskoj crpki gdje ih im se ukrcavamo u vozilo prije no što su se snašli. Zadnjih 150km Laosa, u gepeku Lao telecoma.
Na granici je naš balkanski šarm opet je proradio te smo bez kazne za istekle vize izašli iz Laosa i već za 5 min uskočili u gepek simpatične Laoške obitelji. Dva sata kasnije iskrcali smo se u Kon Tumu, preslatkom gradiću u Central highlands. Zadnji je dan slavlja Nove godine tako da su ulice bile pune ljudi koji slave, čestitaju, pozdravljaju. Navečer smo sreli Hua-a, domaćeg dečka kojeg smo upoznali nešto ranije na graničnom prijelazu te nas je pozvao u svoj dom da proslavimo sa njegovom obitelji i prijateljima. To je bila naša treća proslava Nove godine u 2009-oj a tek je bio 27.1. di nam je kraj ...
Nema komentara:
Objavi komentar