I tako krenuli mi na još jednu noćnu vožnju busom, ovaj puta od nekih 850 km prema Bangkoku. Kao i obično u velike ruksake smo natovarili vreće i odjeću, a u mali ruksak sve što nam vredi (bar nama). Mali smo uzeli sa sobom na sjedala a velike smo ubacili u sobicu za prtljagu. Bilo nam je čudno kaj su već u 2100 zgasili svjetlo i klimu, pa smo si pomislili: „žele nas uspavat ko kokoši pa onda opljačkat“. Poradi toga je Gruba genijalac zavezao mali ruksak karabinerom za sjedalo ispred sebe i začorili smo snom pravednika. Kadli oko 2 ujutro, Grubicu je probudilo micanje ruksaka kao da ga neko pokušava izvući ispod sica. Kad se naluknuo na sjedište iza sebe ugledao je jednog od vozača kako mu pokušava maznuti ruksak. Nato je zaurliko (i Tarzan bi se prepao tog gromolikog glasa) i skočio na malog gada, koji mu je ipak izmigoljio i pobjegao u prostoriju sa prtljagom.
Ekipa u busu je krenula pregledavati svoje ruksake i bome su tri cure skužile da su im prazni novčanici, premda su spavale na njima. Onda je nastala totalna frka, vozaču smo maznuli mobitel jer nije htio vratiti pare i počeli smo se prijetiti policijom. U međuvremenu smo tražili da otvore vrata od sobe za prtljagu što nisu htjeli napraviti sljedećih sat vremena. Kada smo ih konačno natjerali i počeli otvarati velike ruksake skužili smo da su nabrzinu vraćali plijen, ali u krive ruksake. Da stvar bude gora jedan priglupi Australac je u zaključanom ruksaku imao 2500$ koji su nestali, a lokoti su bili uredno zatvoreni. Pretražili smo cijeli autobus i pronašli skrivene pretince sa prije ukradenim stvarima: fotići, satovi, noževi, kreme za sunčanje , punjači, cd-ovi, odjeća itd. Najjače od svega je bilo da smo našli gomilu rakova i jednu živu vjevericu. Cijelo to vrijeme zvali smo dežurne brojeve policije i dežurni telefon turističke policije, ali nitko se nije javljao – prasci. Odjednom se bus zaustavio, vozač je iskočio i počeo bježati, ali su ga Australci (kojima je falila velika para) ulovili. Skupilo se ljudi i policija se konačno pojavila i bila ful blaga prema gospodi iz busa, dok mali nije probao zbrisat sa lisicama na rukama pa su se i oni uozbiljili. Nevjerojatno.
Ekipa u busu je krenula pregledavati svoje ruksake i bome su tri cure skužile da su im prazni novčanici, premda su spavale na njima. Onda je nastala totalna frka, vozaču smo maznuli mobitel jer nije htio vratiti pare i počeli smo se prijetiti policijom. U međuvremenu smo tražili da otvore vrata od sobe za prtljagu što nisu htjeli napraviti sljedećih sat vremena. Kada smo ih konačno natjerali i počeli otvarati velike ruksake skužili smo da su nabrzinu vraćali plijen, ali u krive ruksake. Da stvar bude gora jedan priglupi Australac je u zaključanom ruksaku imao 2500$ koji su nestali, a lokoti su bili uredno zatvoreni. Pretražili smo cijeli autobus i pronašli skrivene pretince sa prije ukradenim stvarima: fotići, satovi, noževi, kreme za sunčanje , punjači, cd-ovi, odjeća itd. Najjače od svega je bilo da smo našli gomilu rakova i jednu živu vjevericu. Cijelo to vrijeme zvali smo dežurne brojeve policije i dežurni telefon turističke policije, ali nitko se nije javljao – prasci. Odjednom se bus zaustavio, vozač je iskočio i počeo bježati, ali su ga Australci (kojima je falila velika para) ulovili. Skupilo se ljudi i policija se konačno pojavila i bila ful blaga prema gospodi iz busa, dok mali nije probao zbrisat sa lisicama na rukama pa su se i oni uozbiljili. Nevjerojatno.
Poanta priče: Putujete public busevima koji su u Thailandu zakon, jerbo su turistički meka za lopove. Pa tako ko nema u glavi, neka veže ruksak za sebe.
Nema komentara:
Objavi komentar