Nismo imali pojma koliko divnih stvari nas čeka sa druge strane mosta koji povezuje grad Kampung Cham sa otočićem Koh Pen na rijeci Mekong. Cijeli most je izrađen od bambusa i dugačak oko 150 m. Svaku kišnu sezonu moćni Mekong ga potpuno uništi, a vrijedni ljudi sa otoka iznova izgrade
Na otoku živi 200-tinjak obitelji (supružnici sa manje od osmero djece su rijetkost), a glavno prijevozno sredstvo su bicikli
Osnovni izvor prihoda je proizvodnja duhana koji se nakon berbe niže na bambusove štapove i suši u velikim glinenim pećima. Skupi se tu i staro i mlado, susjedi i rođaci koji si međusobno pomažu. To je jedan od glavnih društvenih događaja u selu i najbolje mjesto za saznati najnovije tračeve
Čudnovata ribarska mreža pričvršćena za ploveću kuću. Riba je na jelovniku u svako doba: usoljena, dimljena, fermentirana....
Put (ili sudbina) nas je naveo u jednu od mnogobrojnih budističkih pagoda na otoku. Nakon razgovora sa Masterom Tiprikom odlučili smo ostati i podučavati engleski jezik siromašnoj djeci na otoku
Smjestili smo se u njihovom kot-u (kuća u kojoj žive budistički redovnici). Sve kuće na otoku izgrađene su na visokim stupovima zbog poplava. Ispod naše nalazila se i učionica na otvorenom
Naš novi dom i jedan od monksa u pripremi za jutarnju molitvu
Nataša u akciji. Svaki dan 200-tinjak siromašne djece dolazi na besplatne satove engleskog jezika. Podučavaju ih svećenici i stariji studenti, a pomoć je uvijek dobrodošla. Djeca su nevjerojatno vrijedna, od ranog jutra rade u polju, idu u školu pa na satove engleskog nakon čega trče doma dovršiti poslove u kući. Svaki hrvatski prosvjetni radnik uživao bi u ovakvom okruženju, školarci su puni poštovanja i zahvale se učitelju prije i poslije nastave
Nema komentara:
Objavi komentar