Sjećanje na zapadnu Kinu 2005

Tagong predivno malo mjesto nastalo usred nepreglednih grassland-a načičkanih šatorima nomada, jednom riječju raj na zemlji.

Tate su zakon, mame su komadi, klinci su cool.

Benzinska stanica za glavno prijevozno sredstvo tibetanskih nomada – crvenu hondu. Benzin se toči iz plastičnih “Pepsi” boca.

Malci oko vrata nose brojne amajlije koje ih čuvaju od bolesti i zlih duhova.

“Zračni pogreb” – Tibetanci vjeruju da duša nije posve slobodna dok posljednji komadići tijela ne odu u zemlju, vodu i zrak te tako nastave vječno kruženje. Tijelo pokojnika ponudi se kao hrana supovima koji se smatraju božanstvima jer pomažu oslobođenju duše.

Lame se spremaju za nadolazeći festival uvježbavajući svoju točku. Festivali se održavaju svakog ljeta i omiljeni su događaj na kojem se okupljaju nomadi iz svih krajeva.

Redovnice su si same, svojim rukama izgradile samostan ne prestajući se smiješiti.

Životinja koja ima crvenu traku oko vrata je pošteđena bilo kakvog rada i umrijet će prirodnom smrću. Odabravši jednu iz stada, nomadi se tako odužuju svim domaćim životinjama, osobito jakovima bez kojih ne bi mogli preživjeti u ovim surovim uvjetima.

Yala – sveta planina za stanovnike Tagong-a.

Uzvisina iznad samostana načičkana je molitvenim zastavama koje šalju mantru “Om mani padne hum” u vjetar.

Easy riders !!!!