Sydney, Australia

Pogled iz aviona na, po mnogima, jedan od najljepših gradova svijeta

Bez obzira na mnogobrojne mogućnosti javnoga prijevoza brodovi su najugodniji i najbrži način da se iz pojedinih kvartova dođe na posao u sam centar grada (jutarnje sunčanje na palubi prije napornog radnog dana, normalno uz uv faktor 55)

Zaštitni znak Sydneya, zgradu opere, projektirao je Jorn Utzon, a gradnja je završena 1973. godine (podno dva galebčića nezaobilazna upozorenja koja se nalaze na svakom koraku)

U staroj jezgri grada podignut je spomenik prvim doseljenicima (birano društvo engleskih zatvorenika) koji su prije 200-tinjak godina naselili ovo područje. Tu su susreli tisućljetne starosjedioce, aboriđinska plemena koja su nemilosrdno istjerali i uzeli im zemlju (a sve u ime engleske krune)

Ovo je grad u kojem je izuzetno uspješno spojeno staro i novo; u centru se izmjenjuju fasade staklenih, vrtoglavo visokih nebodera i pročelja historicističkih zgrada. Sydney tower je najviša samostalna struktura u gradu, druga u Australiji

Raznolika populacija sastavljena od svih svjetskih nacija ulice grada i parkove dijeli sa ibisima, smiješnim ptičurinama što počiste sve što im dođe pod kljun

Darling harbour omiljeno je okupljalište mladog i starog vikendom. Prije samo 20-ak godina ovdje se nalazila stara neatraktivna luka, a nakon natječaja i projekta koji je obuhvatio čitavo područje niknula su kina, dječja igrališta, akvarij, kafići, klubovi, prostor za ulične predstave ...

Sydneysko Sljeme iliti Blue Montains (samo sat vremena vožnje od grada) ogroman je nacionalni park i raj za trekanje. Mi smo se napikirali popesti na komad stijene pod nazivom „Three sisters“

međutim opet upozorenje !?! Tako je to u Australiji, puno različitih nacionalnosti, mentaliteta (balkanski je najdomišljatiji u pronalaženju rupa u zakonima) i običaja i da bi se svi držali reda potrebno je svima dati do znanja što se smije, a što se ne smije. Simpatično je što su u svakom upozorenju navedeni i točni iznosi kazni, tak da nema „nismo znali“ a žalbe nemaju šanse (zastare ne postoje)

Ništa od penjanja pa smo od 100 različitih staza zaglavili baš u poplavljenom kanjončiću sa vodom do koljena

Šumetina i paprat, skoro smo zaboravili da smo u Australiji dok nismo izašli na cestu i nabasali na prometne znakove: wombati i klokani na putu!!!