Orangutančići nam mili

Nacionalni park Tanjung Putin poznat je po velikom broju orangutana, što nam je bio dovoljan motiv za putovanje na Borneo. Stigavši u maleni gradić Kumai ukrcali smo se na klotok (riječni brod), jedino prijevozno sredstvo kroz neprohodnu prašumu. Gruba i Nosfal pogledima traže krokodile po rijeci, prije samo mjesec dana jedan je nesretni mještanin nastradao od njihovih zuba

Mjesto gdje se miješaju „crna“ i „bijela“ rijeka

Nakon dva dana plovidbe konačno smo stigli do Leek-ija, prihvatilišta za orangutane u samom srcu parka. Zasjeli  smo sa rangerima kad se pojavila ONA ??!!??!!

Sjela je pored Nataše i pokazala joj svoje svježe izdepilirane nogice (ah te žene uvijek nađu zajednički jezik)

Onda su se pojavili i dečki

Gruba je dotle vježbao yogu sa novim frendom

Orangutan = orang – čovjek, utan – šuma na indonezijskom. Sličnost između čovjeka i orangutana je nevjerojatna. Taj simpatični majmun živi samo u Indoneziji, u kišnim nizinskim šumama Bornea i Sumatre. Jako su osjetljivi na promjene u okolišu (potrebno im je veliko životno područje), žive u prosjeku 40-ak godina i u to vrijeme podignu samo troje mladunčadi. Sporo se kreću u odnosu na ostale velike primate te za razliku od njih žive samostalno, a ne u čoporu