Na cesti za Cusco dočekalo nas je iznenađenje: „paro“ iliti po domaći „prosvjedi“. Nemamo pojma o čemu se radi niti se čini da ćemo skoro krenuti. Na cesti drvlje i kamenje, a dečki iz busa bacaju se na nogomet sa domaćima. Nakon pola sata vođa prosvjednika se zahvalio svima na strpljenju i objasnio da zatvaraju ceste kako bi prenijeli glas o tome što se dešava u zemlji. A dešava se to da je vlada donijela novi zakon o „slobodnoj trgovini“ sa USA prema kojem velike korporacije koje eksploatiraju Amazonu imaju slobodne ruke te više ne moraju tražiti dozvolu od Indigena koji tamo žive. Amazona je već na rubu ekološke katastrofe i ne želimo zamišljati što će tek sada biti. Indijanci sa tog, sjevernog dijela zemlje organizirali su mirne prosvjede na što je vlada poslala vojsku koja je poubijala 100-300 prosvjednika o točnom broju se spekulira i danas. Indigna stanovnici na jugu koji su organizirali ove prosvjede žive u Andama, potomci su Inka i nemaju nikakve veze sa Indijancima iz amazonske prašume, ali su se iz solidarnosti podigli na noge. Naša se priča nastavila tako da su nas pustili na prvoj barikadi, ali zaustavili na svim ostalima tako da smo umjesto 10 putovali 22 sata i micali kamenje sa ceste cijelu noć (Gruba je pomaknuo najviše kamenčića)
Cusco je nekada bio prijestolnica ogromnog i bogatog Inka carstva koje se na svom vrhuncu početkom 16-og stoljeća prostiralo od središnjeg Čilea do granica današnje Kolumbije. Dolaskom španjolskih osvajača – konkviskadora pretvoren je (naravno pomoću ukradenog zlata) u jedan od najljepših kolonijalnih gradova Južne Amerike
Ova je crkva (za ne povjerovat, ali ima ih više po glavi stanovnika nego u nas), kao i mnoge građevine u centru, sagrađena na starijim temeljima Inka hrama
Ulice su zadržale štih tih davnih vremena što gradu daje poseban šarm
21.-og lipnja održava se najveća fešta u gradu: Inti Raymi. Za Inke je zimski (kod nas je tada ljetni) solsticij bio najvažniji događaj u godini jer je tada bog Sunca u svojoj punoj snazi. Tjednima prije samog događaja u gradu se okupljaju stanovnici okolnih naselja natječući se u šarolikim plesovima. Posvuda se ponosno vijori Indigena barjak
Sa povećanjem svijesti za prava Indigena povećava se i potreba za očuvanjem prirode odnosno majke zemlje (Pachamame) za koju se oni zalažu (iako to nikoga ne sprječava da baca plastične vrećice i boce). Na tu je temu na gradskome trgu postavljena odlična izložba na kojoj su između ostalog prikazane velike korporacije kao „vrazi“ koji nam muzu zemljicu i šaman koji je pokušava zacijeliti
Nema komentara:
Objavi komentar