NoMadi: Jezero Titicaca - mjesto gdje su rodjene Inke, Bolivia

Jezero Titicaca najviše (4000 m.n.v.) je plovno jezero na svijetu. Kako bi se skratio put oko jezera vozila se prevoze skelom s jedne obale na drugu

Copacabana je najpoznatije mjesto na obalama jezera, ime je valjda dobilo po slavnoj plaži u Riu. Samo što ovdje kupanje nikome ne pada na pamet zbog temperature vode, a bogmeč i zraka. Za Bolivijce je najvažnija mjesna crkva posvećena Djevici od jezera. Kada netko kupi novi auto i prije no što uplati osiguranje doveze ga ispred ove crkve da ga posveti prvo svećenik, a onda i šaman

Na barjaku se ponosno vijore bolivijska i indigena zastave. Evo Morales (prvi indigena predsjednik) potonju je proglasio drugom službenom zastavom Bolivije te time i mnogim drugim potezima vratio dignitet starosjediocima koji su do prije par godina smatrani „građanima drugog reda“

Nakon kraće vožnje brodom stižemo na Isla de sol, („otok sunca“) koji kao da je ostao u nekom drugom vremenu. Nema automobila, samo magarci, kuće od blata i slame i stanovnici u šarenim nošnjama

Izgleda poznato? Da nema tetica u ponču mislili bi da smo na moru Jadranskom

Sa vrha otoka vidici su spektakularni, okružuje nas nepregledno plavetnilo i snježni vrhunci 6000-njaka

Cijelom dužinom Isla de Sol proteže se cesta koju su izgradile Inke. Ovdje su naime prema legendi rođeni Manco Kapac i Mama Ocllo (djeca boga Viracocha) da bi potom osnovali Cuzco i dinastiju Inka

Cesta vodi do hrama koji je izgrađen pokraj svetog kamena iz kojeg se vjeruje da su stvoreni

Čitav je otok izbrazdan terasama i suhozidima koji potječu još iz doba Inka. Dio njih se i dalje obrađuje na isti način kako se to radilo prije 500 godina. Stanovici otoka su zapravo Aymare koje su Inke zatekle kada su došli na ovo područje, a od kojih su naslijedili kult Bog Sunca. Aymare dan-danas međusobno pričaju svoj jezik, a stariji stanovnici nikada nisu ni naučili španjolski

Kolika ovca !?#?

Na polju koje ujedno služi i kao nogometo igralište priprema se zimnica. Najvažnije povrće koje tu uspijeva (mrkva i 100 vrsta krumpira) čuvaju za nadolazaću zimu na specifičan način: prvo se zakopaju u mulj na mjesec dana, potom se dobro izgaze dok se voda ne iscijedi i zatim se ostave da se osuše na suncu. Na taj se način mogu koristiti sljedećih 6 mjeseci