Rinjani (još malo vulkana), Lombok

Kada si u Indoneziji, ponašaj se kao Indonežanin: sic sićušnog skutera dijelimo mi i sva prtljaga potrebna za trodnevno trekanje. Naš je cilj vulkan Rinjani (3726 m. n. v) na otoku Lombok. Put od Matarama, glavnog grada otoka do Senaru-a, naše polazne točke potrajao je cijeli dan, a vodio nas je kroz rižine terase, bijele plaže i planinske gudure

Po starom dobrom običaju na trek krećemo u 4 ujutro po mrklome mraku kroz džungletinu prepunu divovskog drveća i urlika majmuna

Dugorepi sivi makaui koje ovdje nazivaju kera ne samo da su navikli na posjetitelje nego savršeno dobro kuže u kojoj su vrečići keksi a u kojoj npr. čarape. Pa ti okreni leđa !!!

Svakoga se dana oko 15⁰⁰ navuku magla i oblaci (padne i pokoji pljusak) koji nestanu taman prije spektakularnog zalaska sunca

Prenoćili smo na rubu kratera gdje smo dočekali izlazak sunca. Dok se spuštamo prema jezeru na dnu kratera, iznad vrha Rinjanija (lijevo) lebdi oblak u obliku letećeg tanjura, a mali vulkan (krater unutar kratera) ispušta pramenove dima. Malac se zove Gunung Baru, rođen je u erupciji 1994. godine i svako malo pokaže zube (posljednja erupcija bila je 9. 5.2009.)

Na obalama jezera srećemo grupicu Sasaka (muslimani sa Lomboka), kako uživaju u ribičiji. Ribe grizu ko lude, dovoljno je staviti bambusov štap (može i bez mamca) u vodu. Kažu da se riba (crna, buljooka) mora pojesti na licu mjesta jer poprimi grozan miris kada je donesu u selo

Ama i Ima (na sasačkom striček i teta) podijelili su ručak sa nama za što smo im se odužili vrećom kikirikija

Iz jezera se formira rijeka koja se probijajući put kroz vulkansku stijenu obrušava u dolinu

A uz rijeku vrući termalni izvori. Grubino i Johnovo sramežljivo točanje nogica se ubrzo pretvorilo u pravi spa tretman: red vruće kupke, red ledene rijeke....... Za to su vrijeme prije spomenuti mujmunčići prekopali i odnijeli sve kekse iz Johnovog ruksaka :)

Sve što je lijepo kratko traje. Slijedi još jedan strmi uspon na drugi rub kratera vulkana, magla, oblaci i pljuskovi prave nam društvo

Pogled iz kampa 2 je opet fenomenalan

Nosači na organiziranim trekinzima svu opremu nose na štapu preko ramena (naravno u japankama) i tako prelaze po 2000 m nadmorske visine dnevno

Nakon tri dana spuštamo se na suprotnu stranu vulkana prema selu Sembalun Lawang. Nema ni traga prašumi, samo nepregledna savana. Uslijedilo je višesatno pregovaranje za prijevoz do naše polazne točke i dragog nam motorina. Odosmo na plažu, vjetrovi i kiše Rinjani-a dobro su nam promrzli kosti