Aboriđini

Australija kakvu danas poznajemo je prekrasna i skoro savršeno uređena zemlja, ali ima veliku mrlju na svojoj na tako davnoj prošlosti. Dolaskom bijelih stanovnika Aboriđini koji naseljavaju kontinent već cca 50000 godina bili su potpuno obespravljeni. U engleskom pravu postoji izraz terra nullius ili „ničija zemlja“ i upravo je tako tretirana drevna aboriđinska domovina, kao da nitko nikad tamo nije živio (taj je koncept odbačen tek 1992.g). Njeni su stanovnici bili proganjani, silovani (u svrhu pročišćavanja „pogane“ krvi), ubijani ili u najboljem slučaju tretirani kao roblje. Djeca su rastavljana od obitelji i slana u kršćanske kampove sa ciljem da im se izbriše iz sjećanja kultura i jezik (od 250 jezika različitih skupina ostalo ih 50-ak) i da ih se privede „pravoj“ vjeri i ispravnom (bjelačkom) načinu života. Takav je odnos nažalost trajao sve do prije nekoliko desetljeća (Aboriđini su dobili pravo glasa 1962. g, a tek 2008. g. se premijer Kevin Rudd javno ispričao starosjediocima zbog počinjenih zlodjela). Zato ne čudi činjenica da je velik broj Aboriđina, osobito u gradovima, u okruženju koje im je potpuno strano i neprirodno, danas ogrezao u alkohol i kriminal i potpuno izgubio vezu sa svojim korjenima. Krenete li autom od Adelaida prema sjeveru nema tog info centra koji vas neće upozoriti da u Outback-u ni slučajno ne stajete ako vidite „black folks“ u prometnoj nesreći jer je to vrlo vjerojatno trik da vas opljačkaju. Posljednjih godina vlada ulaže velike napore da se situacija popravi, ali opet se to rješava na naš zapadnjački način: Aboriđini dobivaju stanove i socijalnu pomoć (tako da ne moraju raditi pa zapiju većinu novaca) i vraćeno im je nešto zemlje. Međutim to su uglavnom pustinje gdje mogu živjeti svojim tradicionalnim nomadskim životom, ali zemlja je toliko negostoljubiva, osobito zbog klimatskih promjena, da im je sve teže preživjeti. Jedini svijetli primjer je na nenaseljenom, ali plodnom sjeveru, gdje stranci mogu doći samo uz dozvolu aboriđinske zajednice koja još uvijek uspješno živi tradicionalnim životom

Najvažniji dio aboriđinske kulture i svakodnevne duhovne prakse je „dreamtime“ (vrijeme sanjanja), odnosno vrsta meditacije. Aboriđini vjeruju da uz našu svakodnevnu stvarnost postoji jednako realna ili još realnija stvarnost koja nema granica u vremenu i prostoru. Vjeruje se da vječna duša čovjeka egzistira paralelno u tom svijetu i to prije i poslije smrti. U dreamtime-u se komunicira sa precima, voljenim osobama koje su daleko, duhovima zemlje i životinja, rješavaju se važna pitanja u životu, oblikuju vjerovanja i zakoni za zajednicu. Neka od tih duhovnih putovanja prikazana su na prekrasnim apstraknim slikama

Didgeridoo je instrument specifičnog, svima poznatog zvuka koji je našao mjesto u modernoj glazbi diljem svijeta. Glazbenici bi dugo tražili pogodan komad eukaliptusovog drveta sa dobrom rezonancom koji bi ostavili termitima da ga očiste iznutra nakon čega je instrument spreman za sviranje